Poznat kao Hašimotova bolest, Hašimotov tiroiditis je autoimuna bolest, poremećaj u kome imuni
sistem tela napada zdrave ili normalne ćelije.
Štitna žlezda je smeštena na prednjem delu vrata i ona je organ koji proizvodi hormone koji kontrolišu
metabolizam (kako telo koristi energiju). Zato, hormoni štitne žlezde imaju širok uticaj na različite
funkcije u telu, uključujući brzinu otkucaja srca i tempo kojim organizam troši kalorije iz hrane koju
konzumirate.
Ako štitna žlezda ne proizvodi dovoljno hormona, to može dovesti do hipotireoze, stanja u kojem štitna
žlezda ne proizvodi dovoljno hormona za potrebe tela.

Simptomi Hašimoto bolesti
Simptomi Hashimoto bolesti mogu uključivati bilo šta od sledećeg:
 Konstipaciju
 Poteškoće u koncentraciji ili razmišljanju
 Suvu kožu
 Uvećan vrat ili prisustvo strume, što može biti jedini rani simptom
 Umor
 Gubitak kose
 Obilne ili neredovne menstruacije
 Netolerancija na hladnoću
 Blago povećanje telesne težine
 Mala ili smanjena štitna žlezda (kasno u bolesti).

Uzroci Hašimotove bolesti
Hašimoto bolest uzrokovana je autoimunim procesom, što znači da imunološki sistem tela greškom
napada vlastito tkivo, u ovom slučaju, štitnjaču. Iako tačni uzroci Hašimoto bolesti nisu potpuno
razjašnjeni, veruje se da kombinacija genetskih faktora i okolnih učesnika igra ulogu u njenom razvoju.
Evo nekoliko faktora koji se smatraju važnima u nastanku Hašimoto bolesti:
 Genetska predispozicija: Osobe sa članovima porodice koji imaju autoimune bolesti, uključujući
Hašimoto bolest, imaju povećan rizik od razvoja iste ili slične bolesti.
 Okolni faktori: Različiti oklni faktori, poput infekcija, izloženosti toksinima, stres, prehrambeni
faktori i hormonske promene, mogu pogoršati autoimuni odgovor koji dovodi do Hašimoto
bolesti kod osoba koje su genetski predisponirane.
 Hormonske promene: Hormonske promene, poput trudnoće ili menopauze, mogu uticati na
imunološki sistem i potencijalno pokrenuti autoimunu reakciju protiv štitnjače.
 Drugi autoimuni poremećaji: Osobe koje već imaju autoimune bolesti, poput reumatoidnog
artritisa ili lupusa, imaju povećan rizik od razvoja Hašimoto bolesti.
Iako se ne može sprečiti pojava Hašimoto bolesti, identifikacija i upravljanje potencijalnim okidačima,
kao što su stres i prehrambene navike, mogu pomoći u smanjenju rizika od razvoja ili pogoršanja stanja.

Ranije otkrivanje i lečenje takođe mogu pomoći u kontroli simptoma i sprečavanju komplikacija
povezanih s ovim stanjem.

Dijagnostikovanje Hašimoto bolesti
Dijagnostički proces obično uključuje detaljnu medicinsku anamnezu, fizički pregled i niz laboratorijskih i
slikovnih testova.
Jedan od ključnih koraka u dijagnostici Hašimoto bolesti je merenje nivoa hormona štitnjače u krvi,
uključujući TSH (hormon koji stimuliše štitnjaču), kao i nivoa T3 (trijodtironin) i T4 (tiroksin). Povećani
TSH i smanjeni T3 i T4 obično ukazuju na hipotireozu, što je karakteristično za Hašimoto bolest.
Uz to, antitela koja ciljaju štitnjaču, poput antitela na tiroglobulin (anti-TG) i antitela na tireperoksidazu
(anti-TPO), obično su prisutna kod osoba s Hašimoto bolešću. Ovi testovi antitela često su ključni u
potvrđivanju dijagnoze.
Ultrazvuk štitnjače igra važnu ulogu u dijagnostici Hašimoto bolesti jer omogućava vizualizaciju veličine,
oblika, strukture i eventualnih promena u samoj žlezdi. Ovaj neinvazivni postupak može identifikovati
karakteristične promene poput difuzne hipoehogene strukture štitnjače i prisustva čvorova ili cista.
Magnetna rezonanca (MR) takođe može biti od koristi, posebno u slučajevima kada ultrazvuk nije
dovoljan ili kada su potrebne detaljnije informacije o štitnjači i okolnim strukturama. MR pruža visoko
detaljne slike, što može pomoći u boljem razumevanju stanja štitnjače i okolnih tkiva, što je od
suštinskog značaja za preciznije planiranje terapije.
U kombinaciji sa kliničkim podacima i laboratorijskim testovima, ultrazvuk i MR igraju ključnu ulogu u
dijagnostici Hašimoto bolesti, omogućavajući lekarima da postave tačnu dijagnozu i da započnu
odgovarajući tretman pravovremeno. Ovo omogućava efikasno upravljanje bolešću i poboljšanje
kvaliteta života pacijenata koji se suočavaju s ovim stanjem štitnjače.

Lečenje Hašimoto bolesti
Sa lečenjem, izgledi za većinu ljudi sa Hašimotovom bolešću su odlični. Lečenje obično uključuje lekove
sa sintetičkim tiroidnim hormonom (tiroksin). Lekar će preporučiti redovne testove krvi kako bi pratio
nivoe hormona štitne žlezde kako bi se uverio da su u granicama preporučenih.
Moraćete da uzimate lekove doživotno. Lekovi ne leče stanje, ali pomažu u održavanju normalnog nivoa
tiroidnih hormona. Simptomi će se vratiti ako se lek za štitnu žlezdu prekine. Hirurška intervencija može
biti potrebna ako uvećana žlezda izaziva simptome pritiska.

Hašimoto kod trudnica

Dobra vest je da ako se tiroiditis pažljivo prati i leči na odgovarajući način, „žene obično imaju uspešne
ishode trudnoće“.
Ako ste tek trudni i imate Hašimoto ili hipotireozu, evo nekoliko saveta kako da obezbedite srećnu,
zdravu trudnoću:
 Posetite ordinaciju i endokrinologa čim pomislite da ste trudni. Važno je da se štitna žlezda
testira čim se otkrije trudnoća kako bi lekar mogao da izvrši bilo kakva prilagođavanja kako bi
hormone održali u normalnom opsegu.
 Nemojte prestati da uzimate lekove za štitnu žlezdu koji se koriste za lečenje Hašimotoa, tokom
trudnoće, osim ako lekar nije drugačije odlučio. U trudnoći, nizak nivo tiroidnih hormona može
naštetiti bebi ili čak izazvati gubitak ili pobačaj.
 Jedite uravnoteženu ishranu i uzimajte prenatalne vitamine.
Budite sigurni: Uz odgovarajuću negu i dalje možete imati zdravu trudnoću i zaštititi svoju bebu. Ako ste
zabrinuti, ne oklevajte da razgovarate sa svojim lekarom.