Šta je artroza?

Artroza predstavlja dugotrajno oboljenje zglobova koje se razvija usled postepenog trošenja i oštećenja hrskavice koja oblaže zglobne površine. To je najzastupljeniji tip artritisa, a odlikuje se postepenim slabljenjem i nestajanjem hrskavice, što uzrokuje bol, krutost zgloba i ograničenu pokretljivost.

 

 

Koji su simptomi artoroze?

Tegobe koje prate artrozu obično se javljaju postepeno i s vremenom postaju izraženije. Među najčešćim znacima ovog oboljenja nalaze se:

  • Bol u zglobovima, koji se obično javlja prilikom kretanja ili neposredno nakon fizičke aktivnosti.
  • Ukočenost zgloba, najizraženija u jutarnjim satima ili nakon dužeg sedenja ili mirovanja.
  • Ograničena pokretljivost, zbog koje je svakodnevno kretanje otežano i sporije.
  • Zvuci poput pucketanja ili škripanja u toku pokreta zgloba, usled nepravilnog kontakta koštanih površina.
  • Blago oticanje, pri čemu zglob može delovati natečeno i uvećano.
  • Vidljive promene u obliku zgloba, koje se javljaju u uznapredovalim stadijumima bolesti.
  • Slabljenje mišića u blizini zgloba, kao rezultat smanjene fizičke aktivnosti i opterećenja.

Ove promene ne nastaju odjednom, već se razvijaju postepeno i s vremenom postaju sve izraženije ako se ne pristupi odgovarajućem lečenju.

 

 

Koje vrste artroze postoje?

Postoji nekoliko tipova artroze, koji se razlikuju prema zahvaćenim zglobovima i uzrocima nastanka. Neki od najčešćih oblika su:

  • Gonartroza – artroza koja pogađa koleno.
  • Koksartroza – artroza kuka.
  • Spondiloartroza – artroza koja zahvata zglobove kičme (vratni, grudni i lumbalni deo).
  • Artroza šaka i prstiju – obuhvata zglobove prstiju i osnovu palca.
  • Artroza ramena – ređa, ali može ozbiljno ograničiti pokrete ruku.
  • Artroza nožnih zglobova – obuhvata skočni zglob i zglobove stopala.

Artroza se može klasifikovati i na osnovu uzroka njenog nastanka:

  • Primarna artroza – razvija se bez prepoznatljivog uzroka, najčešće usled starenja.
  • Sekundarna artroza – javlja se kao posledica povreda, upala, deformacija, gojaznosti ili drugih zdravstvenih problema.

 

 

Koji su uzroci artroze?

Artroza predstavlja hronično oboljenje zglobova koje nastaje zbog postepenog propadanja hrskavice – sloja koji omogućava glatko i neometano kretanje kostiju u zglobu. Ova bolest je jedan od najčešćih oblika artritisa i izaziva različite simptome poput bola, ukočenosti i smanjene pokretljivosti. Iako se uzroci mogu razlikovati, nekoliko ključnih faktora značajno doprinosi njenom razvoju.

 

Jedan od glavnih faktora rizika za nastanak artroze je starenje. S godinama, hrskavica postepeno gubi svoju elastičnost i sposobnost da apsorbuje vlagu, čime postaje podložnija oštećenju. Ovaj prirodni proces starenja često dovodi do pogoršanja funkcije zglobova, a rizik od razvoja artroze povećava se nakon 50. godine života.

 

Takođe, genetika igra značajnu ulogu u predispoziciji za artrozu. Ukoliko je artroza prisutna kod članova porodice, povećava se rizik da i ostali razviju ovo oboljenje, naročito kada su zahvaćeni zglobovi kukova i šaka.

 

Povrede zglobova takođe mogu dovesti do razvoja artroze, jer prethodne povrede, čak i ako su se izlečile, mogu dugoročno uticati na strukturu zgloba. To uključuje povrede kao što su prelomi, uganuća ili druge povrede u blizini zglobova, koje mogu izazvati oštećenje hrskavice i ubrzati degenerativne procese.

 

Prekomerna telesna težina jedan je od značajnih faktora koji doprinosi nastanku artroze. Suvišni kilogrami stavljaju veći pritisak na zglobove, naročito na kolena, kukove i kičmu. Osim toga, gojaznost može uzrokovati upalne procese u telu, što dodatno pogoršava stanje hrskavice i ubrzava trošenje zglobova.

 

Prekomerna upotreba određenih zglobova takođe je značajan uzrok. Osobe koje obavljaju fizički zahtevne poslove, poput radnika u građevinskoj industriji ili profesionalnih sportista, izložene su dugoročnom opterećenju određenih zglobova, što može ubrzati njihov degenerativni proces.

 

Deformiteti zglobova, koji mogu biti urođeni ili nastali usled povreda, takođe mogu ubrzati razvoj artroze. Nepravilna struktura zgloba izaziva neravnomerno opterećenje, što dodatno oštećuje hrskavicu.

Na kraju, razne upalne i metaboličke bolesti, poput reumatoidnog artritisa, gihta ili dijabetesa, mogu dovesti do oštećenja hrskavice i povećati rizik od razvoja artroze. Ove bolesti mogu izazvati inflamaciju u zglobovima, što dodatno pogoršava stanje.

 

Artroza je bolest koja je često rezultat kombinacije nekoliko faktora, uključujući genetiku, životne navike, prethodne povrede i druge zdravstvene probleme. Razumevanje uzroka i rizičnih faktora za artrozu može pomoći u prevenciji bolesti, kao i u pravovremenom otkrivanju simptoma i pokretanju odgovarajuće terapije.

 

 

Kako se dijagnostikuje artroza?

Dijagnostikovanje artroze zahteva detaljan pristup i pažljiv pregled, jer simptomi mogu biti slični drugim oboljenjima zglobova. Lekar koristi različite metode kako bi postavio tačnu dijagnozu i odredio stepen oštećenja zglobova. Evo kako se obično postavlja dijagnoza:

  1. Medicinska istorija i razgovor sa pacijentom. Prvi korak u dijagnostici artroze je razgovor sa pacijentom, poznat kao anamneza. Lekar će postavljati pitanja o simptomima, trajanju bolova, njihovoj učestalosti i intenzitetu. Takođe, važno je da pacijent podeli informacije o prethodnim povredama, genetskim predispozicijama i načinima života, kao i da li ima drugih bolesti koje mogu uticati na zglobove.
  2. Fizički pregled. Nakon razgovora, lekar će obaviti detaljan fizikalni pregled. On će testirati pokretljivost zglobova, tražiti znakove bola pri pritisku na određene oblasti i proceniti da li postoje deformacije, oticanje ili crvenilo. U nekim slučajevima, lekar može primeniti testove za procenu snage i funkcionalnosti zgloba kako bi procenio koliko bolest utiče na svakodnevno kretanje.
  3. Rendgensko snimanje (RTG). Jedan od najvažnijih dijagnostičkih alata za artrozu je rentgensko snimanje. Rengen može pokazati sužavanje prostora između kostiju u zglobu, što ukazuje na gubitak hrskavice. Takođe, može ukazati na prisustvo osteofita (koštane izrasline) ili druge promene koje nastaju tokom progresije bolesti.
  4. MR (magnetna rezonanca). U nekim slučajevima, lekar može preporučiti MR, naročito ako se sumnja na ozbiljnije oštećenje hrskavice ili drugih struktura u zglobu. MR daje detaljnije slike mekih tkiva, uključujući hrskavicu, ligamente i tetive, te može pomoći u preciznijem utvrđivanju stepena oštećenja zgloba.
  5. Analize krvi. Iako krvne analize ne mogu direktno potvrditi artrozu, mogu pomoći u isključivanju drugih bolesti koje mogu izazvati slične simptome, poput reumatoidnog artritisa ili infekcija. Testovi na upalu i metaboličke poremećaje mogu pružiti dodatne informacije.
  6. Arthroskopija (artroskopija). Ako je dijagnoza nejasna ili ako se procenjuje da bi terapija mogla biti specifična, lekar može preporučiti artroskopiju. Ovaj postupak podrazumeva uvođenje male kamere u zglob kako bi se direktno posmatrali unutrašnji delovi zgloba. Iako se koristi u težim slučajevima, artroskopija može pružiti jasne dokaze o stanju hrskavice i drugih struktura unutar zgloba.

Dijagnoza artroze često je kombinacija ovih metoda, a lekar odlučuje koji pristup je najpogodniji, zavisno od simptoma, istorije bolesti i fizičkog pregleda. Rano otkrivanje i tačno postavljanje dijagnoze ključni su za početak adekvatnog lečenja i ublažavanje simptoma.

 

 

Kako se leči artroza?

Lečenje artroze uključuje kombinaciju konzervativnih metoda i, u težim slučajevima, hirurške intervencije.

Konzervativno lečenje:

  • Lekovi protiv bola i upala (analgetici, nesteroidni antiinflamatorni lekovi).
  • Fizička terapija i vežbe za poboljšanje pokretljivosti i jačanje mišića.
  • Ortopedska pomagala (ortoze, ulošci za obuću) i promena životnih navika (gubitak težine).
  • Injekcije hijaluronske kiseline ili kortikosteroida za smanjenje bola i upale.

 

Hirurško lečenje:

  • Artroskopija za čišćenje zgloba.
  • Ugradnja veštačkog zgloba (endoproteza) u uznapredovalim slučajevima.