Šta je prelom lopatice?
Prelom lopatice (skapule) je fraktura jedne od ključnih kostiju ramenog pojasa, koja ima važnu ulogu u povezivanju nadlaktične kosti sa grudnim košem i omogućavanju širokog opsega pokreta ruke. Ova vrsta preloma je relativno retka i čini manje od 1% svih preloma, što se može pripisati debelom sloju mišića koji štite lopaticu. Do frakture najčešće dolazi usled visokointenzivnih trauma, kao što su saobraćajne nesreće, padovi sa visine ili direktni udarci u leđa ili rame. U zavisnosti od lokalizacije preloma (telo lopatice, vrat, glenoidalna šupljina, akromion, korakoidni nastavak), klinički pristup i terapija mogu značajno da variraju – od konzervativnog lečenja do hirurške intervencije.

 

Simptomi preloma lopatice

Najčešći znaci koji mogu ukazivati na prelom lopatice:

  • Akutni bol u zadnjem delu ramena – pogoršava se pri disanju, kašljanju ili pokretima.
  • Nemogućnost podizanja ruke – pacijent često drži ruku uz telo radi ublažavanja bola.
  • Vidljivo oticanje i modrice – posebno iza ramena i duž lopatice.
  • Bol pri dubokom disanju – zbog blizine grudnog koša i mišića za disanje.
  • Zvučno pucketanje pri pokretima – moguće kod nestabilnih preloma.
  • Osetljivost na dodir i lokalizovana ukočenost – bol se javlja i pri blagom pritisku.

 

Vrste preloma lopatice

Prelomi lopatice se mogu klasifikovati prema tačnoj anatomskoj lokalizaciji na kojoj je došlo do oštećenja kosti.

Najčešće kliničke vrste preloma lopatice su:

  • Intraartikularni prelomi – zahvataju zglobnu površinu lopatice, naročito glenoid, i mogu ozbiljno uticati na pokretljivost ramena.
  • Ekstraartikularni prelomi – ne uključuju zglobnu površinu i obuhvataju telo, vrat i nastavke lopatice.
  • Stabilni prelomi – bez pomeranja fragmenata, najčešće se leče konzervativno.
  • Nestabilni prelomi – sa dislokacijom, zahtevaju pažljiv ortopedski pristup, ponekad i hiruršku intervenciju.
  • Izolovani prelomi – lopatica je jedina povređena kost.
  • Kompleksne frakture – često povezane s povredama rebara, ključne kosti ili ramenog zgloba.

 

Uzroci preloma lopatice

Fraktura skapule najčešće nastaje kao posledica jakih spoljnih sila, a uzroci se mogu klasifikovati prema mehanizmu povrede i stanju koštanog tkiva.

Najčešći uzroci preloma lopatice uključuju:

  • Direktnu traumu. Snažan udarac u leđni deo ramena, najčešće tokom fizičkog sukoba, pada ili udara tvrdim predmetom.
  • Saobraćajne nesreće. Naročito kod vozača i motociklista; jak frontalni udar može preneti silu na lopaticu kroz rame ili toraks.
  • Pad sa visine. Kada osoba padne na rame, lakat ili direktno na leđa, pritisak se prenosi na lopaticu.
  • Sportske povrede. Kontaktni sportovi kao što su ragbi, hokej ili borilačke veštine povećavaju rizik od preloma.
  • Patološke frakture. Usled oslabljenog koštanog tkiva (osteoporoza, metastaze), može doći do preloma i pri minimalnoj traumi.

 

Dijagnostikovanje preloma lopatice

Dijagnostički postupak kod sumnje na frakturu skapule započinje se kliničkim pregledom, a zatim se po potrebi dopunjuje odgovarajućim slikovnim metodama koje omogućavaju detaljniju procenu povrede.

  • Klinički (fizički) pregled. Lekar procenjuje prisutnost bola, otoka, ograničenja pokreta i lokalne osetljivosti. Sumnja na prelom se postavlja na osnovu anamneze (npr. pad, udarac) i kliničkog nalaza.
  • Rendgenski snimak (RTG). Prva i osnovna dijagnostička metoda. U standardnim anteroposteriornim i lateralnim projekcijama može otkriti većinu preloma tela lopatice i akromiona. Ipak, sitniji i intraartikularni prelomi mogu ostati neprimećeni.
  • Kompjuterska tomografija (CT skener). Standard za detaljnu analizu kompleksnih preloma, naročito onih koji uključuju glenoidalnu šupljinu i vrat lopatice. Omogućava trodimenzionalnu rekonstrukciju i precizno planiranje tretmana.
  • Magnetna rezonanca (MR). Koristi se kod sumnje na oštećenje mekih tkiva, tetiva, ligamenata i hrskavice, koje često prate prelom lopatice. MR je naročito koristan u slučajevima kada bol i ograničenje pokreta nisu u skladu sa nalazima na RTG/CT.

 

Lečenje preloma lopatice

Lečenje frakture skapule zavisi od tipa i lokalizacije preloma, prisustva pomeranja fragmenata, kao i od opšteg zdravstvenog stanja pacijenta. U praksi se primenjuju sledeći terapijski pristupi:

  • Konzervativno lečenje. Većina preloma lopatice (oko 80–90%) se uspešno leči bez operacije.

Obuhvata upotrebu imobilizacije (mitela ili ortoza) u trajanju od 2 do 4 nedelje, uz postepeno uvođenje fizikalne terapije i vežbi za povratak pokretljivosti.

Preporučuje se kod preloma bez dislokacije ili minimalno pomerenih fragmenata.

  • Hirurško lečenje (operativno). Indikacije uključuju dislokovane prelome, frakture glenoidalne šupljine, otvorene prelome, kao i prelome udružene sa nestabilnošću ramenog zgloba.

Operacija se najčešće izvodi fiksacijom pomoću pločica i šrafova (osteosinteza), uz postoperativnu rehabilitaciju.