Tumor larinksa je medicinski termin koji se odnosi na tumor koji se razvija u larinksu, poznatom i kao
grkljan. Larinks je deo respiratornog trakta koji se nalazi između donjeg dela grla i traheje (dušnik).
Tumori larinksa mogu biti benigni (ne-kancerogeni) ili maligni (kancerogeni). Benigni tumori obično ne
predstavljaju ozbiljnu pretnju životu i mogu se ukloniti hirurškim putem. Maligni tumori, poput
karcinoma larinksa, su ozbiljniji i zahtevaju sveobuhvatno lečenje, kao što su hirurško uklanjanje,
radioterapija i/ili hemoterapija.

Koji su simptomi tumora laringsa?
Simptomi tumora larinksa mogu varirati u zavisnosti od veličine, lokacije i vrste tumora. Neki od
uobičajenih simptoma koje ljudi mogu primetiti uključuju:
 Promuklost ili promene u glasu koje traju duže od tri sedmice.
 Bol ili nelagodnost u grlu, koja može biti posebno izražena prilikom gutanja.
 Kašalj koji ne prolazi ili koji može biti praćen iskašljavanjem krvi.
 Osećaj kvržice ili prisustvo stranog tela u grlu.
 Teškoće pri disanju ili promene u disanju.
 Gubitak težine ili nedostatak apetita.
 Poteškoće u gutanju.
Važno je napomenuti da ovi simptomi nisu specifični samo za tumore larinksa i mogu biti posledica
drugih stanja.

Koji su uzroci tumora laringsa?
Tumori larinksa mogu biti uzrokovani različitim faktorima, a osnovni uzroci uključuju:
 Pušenje duvana: Pušenje je jedan od glavnih faktora rizika za razvoj tumora larinksa.
 Konzumacija alkohola: Preterana konzumacija alkohola takođe povećava rizik od razvoja tumora
larinksa. Kombinacija pušenja i konzumacije alkohola posebno povećava rizik.
 Izloženost štetnim supstancama na radnom mestu: Osobe koje su izložene određenim toksinima
na radnom mestu, poput azbesta, arsenika ili ugljen monoksida, mogu imati povećan rizik od
razvoja tumora larinksa.
 Genetski faktori: Nasledni faktori mogu igrati ulogu u predispoziciji za razvoj tumora larinksa.
 Virusne infekcije: Neke virusne infekcije, poput humanog papiloma virusa (HPV), povezane su sa
povećanim rizikom od određenih tipova tumora larinksa.
 Hronična iritacija grkljana: Hronična iritacija grkljana, kao što je izloženost jakom zagađenju
vazduha.

Dijagnostokovanje tumora laringsa
Dijagnostikovanje tumora larinksa obično uključuje niz koraka kako bi se postavila tačna dijagnoza i
odredio optimalni plan lečenja. Evo uobičajenih koraka u dijagnostičkom procesu:

 Anamneza i fizički pregled: Lekar će prvo razgovarati s pacijentom o simptomima, medicinskoj
istoriji i faktorima rizika. Nakon toga sledi fizički pregled, uključujući pregled grla i vrata.
 Laringoskopija: Ovo je postupak koji omogućava lekaru da direktno pregleda grkljan koristeći
laringoskop, uređaj sa svetlosnom kamerom koji se može umetnuti kroz nos ili usta.
Laringoskopija omogućava detaljan pregled unutrašnjosti grkljana radi identifikacije bilo kakvih
nepravilnosti, uključujući tumore.
 Biopsija: Ako se tokom laringoskopije otkrije sumnjiva promena, obično se uzima uzorak tkiva za
biopsiju. Biopsija je postupak u kojem se uzima mali komad tkiva iz sumnjivog područja radi
detaljne analize pod mikroskopom. To omogućava patologu da utvrdi da li je tkivo benigno ili
maligno.
 Radiološke studije: U nekim slučajevima, radiološke studije poput rendgenskog snimanja grla,
kompjuterizovane tomografije (CT) ili magnetne rezonance (MR) mogu biti korisne u proceni
veličine tumora, širenja i mogućeg zahvatanja okolnih struktura. Ovi testovi imaju najznačajniju
ulogu u dijagnostikovanju iz razloga što pokazuju tačno stanje limfnih čvorova i grudnog koša.
 Testovi za procenu širenja tumora: U slučaju sumnje na maligni tumor, mogu se sprovesti
dodatni testovi radi procene širenja tumora, poput biopsije limfnih čvorova radi određivanja
prisustva metastaza.
Na osnovu rezultata ovih dijagnostičkih postupaka, lekar može postaviti tačnu dijagnozu i preporučiti
odgovarajući plan lečenja.

Faze i tipovi tumora larinksa?
Tumori larinksa mogu se klasifikovati prema različitim kriterijumima, uključujući histološku gradaciju (tip
ćelije), proširenost tumora (faza) i lokaciju unutar larinksa. Evo opšte klasifikacije prema histološkoj
gradaciji i stadijumima:
Histološka gradacija:
 Karcinom pločastih ćelija: Ovo je najčešći tip tumora larinksa. Nastaje od pločastih ćelija koje
oblažu unutrašnjost grkljana.
 Adenokarcinom: Ovaj tip tumora nastaje iz žlezdanih ćelija unutar grkljana.
 Sarkom: Ređi su, ali se mogu pojaviti kao tumori larinksa, nastaju iz vezivnog tkiva.
Stadijumi tumora larinksa:
Stadijumi se obično određuju prema veličini tumora, njegovoj proširenosti na okolna tkiva i prisustvu
eventualnih metastaza. Uobičajeni sistem klasifikacije je TNM sistem:
T – Tumor (veličina tumora): Opisuje veličinu i proširenost primarnog tumora.
N – Nodovi (limfni čvorovi): Opisuje da li je tumor zahvatio limfne čvorove u blizini.
M – Metastaze: Opisuje da li se tumor proširio na udaljene organe ili tkiva.
Stadijumi mogu varirati od I do IV, pri čemu I označava manji i lokalizovaniji tumor, a IV označava tumor
koji se proširio na udaljene organe ili tkiva.

Lokacija unutar larinksa:
Larinks se sastoji od tri dela: glasa, srednjeg i donjeg dela. Tumori se mogu javiti u bilo kojem od ovih
delova, što takođe može uticati na tip lečenja i prognozu.
Osim ove klasifikacije, postoji i klasifikacija prema vrsti i težini simptoma, što takođe može biti važno za
određivanje optimalnog pristupa lečenju.

Lečenje tumora larinksa?
Lečenje tumora larinksa zavisi od faktora kao što su veličina i lokacija tumora, da li je tumor benigni ili
maligni, kao i od zdravstvenog stanja pacijenta. Evo nekoliko uobičajenih modaliteta lečenja:
 Hirurgija: Hirurško uklanjanje tumora larinksa može biti opcija, posebno ako je tumor mali i
lokalizovan. Hirurški zahvat može uključivati ​​delimično uklanjanje grkljana (partijalna
laringektomija) ili potpuno uklanjanje grkljana (totalna laringektomija). Kod totalne
laringektomije, pacijent više neće moći da govori na uobičajen način, ali postoje alternativne
tehnike za vraćanje sposobnosti govora.
 Radioterapija: Radioterapija se koristi za uništavanje ćelija raka putem visokoenergetske
radijacije. Može se koristiti kao primarna terapija za manje agresivne tumore ili kao adjuvantna
terapija nakon hirurškog uklanjanja tumora radi uništavanja preostalih malignih ćelija.
 Hemoterapija: Hemoterapija koristi lekove za ubijanje ćelija raka i može se koristiti kao primarna
terapija za agresivne tumore ili kao adjuvantna terapija zajedno sa hirurgijom ili radioterapijom.
 Ciljana terapija: Ciljana terapija koristi lekove koji ciljaju specifične mutacije ili proteine ​​koji su
prisutni u tumorima larinksa. Ova vrsta terapije može biti korisna kod određenih tipova tumora
larinksa.
 Imunoterapija: Imunoterapija je nova terapijska strategija koja koristi imunološki sistem
pacijenta da se bori protiv raka. Može biti korisna kod određenih tipova tumora larinksa.
Plan lečenja obično će biti prilagođen svakom pacijentu individualno, uzimajući u obzir karakteristike
tumora, njegovu proširenost i opšte zdravstveno stanje pacijenta. Takođe, multidisciplinarni pristup
uključujući hirurge, onkologe, radiologe i patologe je često ključan za postizanje najboljih rezultata u
lečenju tumora larinksa.