Jednjak veoma važan organ u našem digestivnom traktu i povezuje naša usta sa želucem. Divertikule
jednjaka su slabi delovi jednjaka koji faktički izlaze napolje izvan njega i na taj način dovode do
pogoršanja ili nemogućnosti varenja. Vrste divertikula uključuju:
 Zenkerove divertikule, koje se javljaju na vrhu jednjaka (najčešće)
 Srednje-ezofagealni, koji se javljaju u sredini
 Epifrenične divertikule, koje se pojavljuju pri dnu jednjaka

Zašto dolazi do pojave divertikuluma jednjaka?
Dok je prvi slučaj divertikuluma jednjaka prijavljen još pre skoro 250 godina, još uvek se malo zna o
ovom stanju. Veruje se da unutrašnji pritisak koji proizvodi jednjak kako bi pomerio hranu u želudac
može dovesti do hernije sluznice jednjaka kroz oslabljeni zid, stvarajući kesicu ili divertikulum. Obično
postoji opstrukcija distalnog kraja.
Divertikulum jednjaka je češći kod ljudi koji imaju poremećaje pokretljivosti jednjaka, kao što je
ahalazija, koja uzrokuje poteškoće pri gutanju, regurgitaciju hrane i, kod nekih ljudi, bol tipa grčeva.
Divertikule se mogu formirati zbog povećanog pritiska unutar jednjaka tokom jela ili zbog povećanog
pritiska spolja kada postoji upala ili infekcija u grudima. Ova vrsta poremećaja može biti urođena, a može
se pojaviti i tokom godina života i najčešće je primećena kod pacijenata srednjih ili poznih godina.

Simptomi divertikuluma jednjaka?
Ovo stanje često ne izaziva simptome osim ako hrana ne napuni vrećicu. U tom slućaju pacijent može
osetiti:
 Poteškoće pri gutanju
 Vraćanje nesvarene hrane nazad u jednjak iz želuca
 Promuklost
 Ponovljena pneumonija
 Čest kašalj
 Loš zadah
 Bol u grudima

Dijagnostikovanje divertikuluma jednjaka
Najpreciznije je da vas vaš lekar uputi na radiološku dijagnostiku kako bi slikovno uvideo šta se dešava
unutar vašeg jednjaka. Uz pomoć, najčešće RTG snimanja, lekar može utvrditi da li je kod vas prisutan
divertikulum jednjaka i otkloniti sumnje na bilo koja druga oboljenja sa sličnim simptomima.
Po dolasku u ordinaciju lekar će se prvo kroz razgovor uputiti u vašu porodičnu istoriju bolesti,
dosadašnje tegobe, intervencije, hronične bolesti, a od vas se očekuje da sa sobom ponesete i dostavite

lekaru kompletnu medicinsku dokumentaciju do tada prikupljenu koja govori o svim dosadašnjim
obavljenim analizama i pregledima.
Pacijent koji je upućen na rendgensko snimanje često će biti podvrgnut i guranju barijuma, zapravo
kontrastnog sredstva koje pomaže boljoj vizualizaciji snimka.

Tretiranje divertikuluma jednjaka
Slučajevi divertikuluma jednjaka koji izazivaju manje simptome mogu se lečiti promenom životnog stila,
kao što je redovan unos manjih porcija i blage ishrane, temeljno žvakanje hrane i pijenje puno vode
posle jela.
Ukoliko simptomi postanu ozbiljni, dostupno je nekoliko vrsta operacija za uklanjanje divertikuluma
jednjaka, popravku defekata i ublažavanje simptoma pacijenta i poboljšanje kvaliteta njegovog života.
Lečenje divertikuluma jednjaka zahteva:
 Pregled divertikuluma
 Popravka oslabljenog zida
 Uklanjanje opstrukcije
 Hirurgija divertikuluma jednjaka
Tip preporučenog hirurškog lečenja zavisi od veličine i lokacije divertikuluma jednjaka i uključuje:
 Krikofaringealna miotomija: Koristi se za uklanjanje malih divertikuluma, ovaj hirurški tretman se
može završiti otvorenim ili transoralnim pristupom.
 Divertikulopeksija sa krikofaringealnom miotomijom: Koristi se za uklanjanje većeg
divertikuluma, ova procedura uključuje okretanje vrećice divertikula naopako i suspendovanje
šivanjem zida jednjaka.
 Divertikulektomija i krikofaringealna miotomija: Divertikulektomija za lečenje Zenkerovog
divertikula se izvodi skoro jedan vek. Procedura uključuje potpunu eksciziju divertikularne vreće.
Nedavno su hirurzi poboljšali ishod ove procedure dodavanjem laparoskopskog pristupa kako bi
se osiguralo kretanje hrane kroz donji sfinkter jednjaka.
 Endoskopska divertikulotomija (Dohlmanova procedura): Ova procedura deli septum između
cervikalnog jednjaka i kesice divertikuluma. Deljenjem septuma, hrana može slobodno da otiče
iz kesice u jednjak. Hirurzi završavaju ovu podelu korišćenjem Zenkerovog divertikuloskopa i
minimalno invazivne tehnike heftanja za lečenje Zenkerovog divertikula.
Laparoskopski pristupi, kao što je endoskopska divertikulotomija, nude pacijentima mnoge prednosti,
uključujući:
 Ograničen broj malih ožiljaka umesto jednog velikog abdominalnog ožiljka
 Kraći boravak u bolnici
 Smanjen postoperativni bol
 Kraće vreme oporavka
 Brži povratak svakodnevnim aktivnostima, uključujući redovnu ishranu