Apsces pluća je lokalizovana kolekcija gnoja u plućima koja dovodi do stvaranja šupljine, obično sa
debelim zidom. Apscesi se najčešće javljaju kada mikrobna infekcija izaziva nekrozu plućnog
parenhima, formirajući jednu ili više šupljina. Komunikacija ovakvih šupljina sa bronhijalnim stablom
dovodi do kašlja produktivnog gnojnog sputuma i prisustva nivoa vazdušne tečnosti na rendgenskom
snimku grudnog koša.

Zašto dolazi do pojave apscesa pluća?
Najčešće, apsces pluća nastaje kao komplikacija aspiracione pneumonije izazvane anaerobima iz usta.
Pacijenti koji razviju apsces pluća su predisponirani na aspiraciju i obično imaju parodontalnu bolest.
Većina plućnih apscesa se razvija nakon aspiracije oralnog sekreta kod pacijenata sa gingivitisom ili
lošom oralnom higijenom.
Do aspcesa može doći i kod pacijenata koji imaju promenu svesti kao rezultat alkohola, rekreativnih
droga, anestezije, sedativa ili opioida. Stariji pacijenti i oni koji nisu u stanju da se nose sa svojim
oralnim sekretom, često zbog neuroloških bolesti, takođe su u opasnosti.
Apscesi pluća se takođe mogu razviti sekundarno zbog endobronhijalne opstrukcije (npr. zbog
bronhijalnog karcinoma) ili imunosupresije (npr. zbog HIV/AIDS-a ili nakon transplantacije i upotrebe
imunosupresivnih lekova).
Manje čest uzrok apscesa pluća je nekrotizirajuća pneumonija koja se može razviti iz hematogenog
zasijavanja pluća zbog gnojne tromboembolije ili desnostranog endokarditisa. Za razliku od aspiracije
i opstrukcije, ova stanja se obično javljaju akutno i uzrokuju višestruke, a ne izolovane apscese pluća.

Simptomi apscesa pluća
Simptomi apscesa usled anaerobnih bakterija ili mešanih anaerobnih i aerobnih bakterija su obično
hronični (npr. javljaju se nedeljama ili mesecima) i uključuju produktivan kašalj, groznicu, noćno
znojenje i gubitak težine. Pacijenti takođe mogu imati hemoptizu i pleuritični bol u grudima. Sputum
može biti gnojan ili prošaran krvlju i klasično smrdi ili ima loš ukus. Pacijenti mogu imati loš zadah.
Simptomi apscesa usled aerobnih bakterija razvijaju se akutnije i podsećaju na bakterijsku upalu
pluća. Apscesi uzrokovani organizmima koji nisu anaerobni (npr. Micobacteria, Nocardia) nemaju
trule respiratorne sekrecije i postoji veća verovatnoća da će se pojaviti u nezavisnim plućnim
regionima.
Znaci plućnog apscesa, kada su prisutni, su nespecifični i podsećaju na one kod pneumonije: smanjeni
zvuci daha koji ukazuju na konsolidaciju ili izliv, temperatura do 38°C, pucketanje na zahvaćenom
području, egofonija i tupost perkusije u prisustvu izliva. Pacijenti obično imaju znake parodontalne
bolesti i istoriju predisponirajućeg uzroka aspiracije, kao što je disfagija ili stanje koje uzrokuje
oštećenje svesti.

Dijagnostikovanje apscesa pluća
 Rendgenski snimak – RTG pluća
 Često CT grudnog koša radi bolje vizualizacije ili ako se sumnja na endobronhijalnu
opstrukciju
 Kulture sputuma za aerobne bakterije, gljivice i mikobakterije
 Bronhoskopija po potrebi kako bi se isključio rak, otkrijo neobični patogen kao što su gljivice
ili mikobakterije, i kod imunokompromitovanih pacijenata
 Kultura bilo koje pleuralne tečnosti
Na apsces pluća se sumnja na osnovu anamneze kod pacijenta koji je u opasnosti (npr. sklon aspiraciji
zbog promene svesti ili disfagije ili koji je imunosupresivan) i potvrđuje se rendgenskim snimkom
grudnog koša koji pokazuje kavitaciju.

Tretiranje apscesa pluća
Terapija antibiotikom je ključna prilikom lečenja apscesa pluća. Antibiotik treba da bude usmeren na
kolonizovane organizme u gornjim disajnim putevima i orofarinkse kao što su gram-pozitivne koke,
respiratorne gram-negativne koke, aerobni i anaerobni gram-negativni bacili.
Tokom lečenja antibiotikom karakteristično je da se isti primenjuje intravenozno s početka, te po
ublažavanju prvih simptoma dalje lekar prepisuje terapiju antibiotikom oralno.
Bronhoskopija može biti od značaja u slučaju kada je potrebno da lekar kamericom uđe do dela gde
je dijagnostikovan apsces kako bi se uzeo uzorak za analizu.
Hirurgija je takođe jedna od stavki koja se primenjuje, ali retko, u slučaju prisustva apscesa. Pristupa
joj se u situacijama kada je pasces velik ili ukoliko se utvrdi da pacijent ne reaguje na terapiju. U tim
situacijama često je veliki deo plućnog krila oštećen, a nekad i celo plućno krilo te se isto otklanja.